Pacijentu u dobi od 54 godine, prije 12 godina je dijagnosticirana paradontoza te se na položaju zuba 22 i 23 pojavila klimavost uslijed pojave paradontnih džepova. Pregledom CBCT snimaka (Slika 1) zaključilo se da je potrebno ukloniti navedene zube, te je na poziciji 23 ugrađen implantat. 

Implantat je ugrađen visoko u gornjoj čeljusti u bukooralnom smjeru, odnosno u ovom slučaju u smjeru dovoljne količine kosti da se osigura stabilnost implantata. Inicijalno, na položaju 23 gdje je ugrađen implantat, postavljena je metal-keramička kruna na vijak s privjeskom 22 što je vidljivo na CBCT snimci (Slika 1). Međutim, zbog progresije paradontoze, došlo je do klimavosti članova 13, 12, 11 te 21 (koji je zbog narušene stabilnosti izvađen). U svrhu očuvanja prirodnih zubi, doktor dentalne medicine odlučio je reducirati članove 13, 12 i 11 te vezati članove u jednu cjelinu zajedno s implantatom (13-23) kako bi se poboljšala stabilnost i krutost. Kako je raspon osi ugradnje implantata i brušenih bataljaka poprilično zahtjevan (Slika 2), konvencionalna rješenja nisu bila primjenjiva na ovom slučaju. Također, zbog progresije paradontoze, odnosno povlačenja gingive, ponovna izrada metal-keramičke konstrukcije nije preporučljiva iz estetskih i praktičnih razloga. 

Slika 1: CBCT snimka čeljusti 

Slika 2: Disparalelitet Ad implantata i brušenih bataljaka 

Zbog specifičnog kuta ugradnje implantata te zahtjeva da se radi konstrukcija od člana 13 do 23, koronarni dio individualne nadogradnje treba paralelizirati s bataljcima. Stoga se odabrala titan-kompozitna konstrukcija s direktnim dosjedom na razini multi-unit nadogradnje. Na taj način osigurava se dovoljno prostora za debljinu konstrukcije i kompozita. Kompozit je također mekši materijal, a s obzirom da je krutost i stabilnost bataljaka zbog oralnog zdravstvenog stanja već narušena, mekši materijal će ublažiti opterećenja kojim će biti podvrgnuti nadomjestak, a time i bataljci odnosno implantat. Također, u slučaju povlačenja gingive, doktor dentalne medicine može u ordinaciji odraditi reparaciju, odnosno kompozitom nadograditi nadomjestak u svrhu očuvanja estetike. 

Zbog navedenog disparaliteta, odnosno specifičnog smjera ugradnje implantata, ključan dio ovog slučaja bio je odabir nadogradnje na implantat. 

Pri provjeri mogućnosti montiranja konstrukcije na multi-unit nadogradnju potrebno je uzeti u obzir zbroj kuta nagiba nadogradnje A te polukut središnjeg konusa za centriranje konstrukcije, Ak (Slika 3). 

Slika 3: Kut nagiba nadogradnje i središnjeg konusa za centriranje 

Zbroj ta dva kuta, pokazuje sposobnost montiranja nadomjeska, odnosno maksimalni dopušteni raspon kuta unosa konstrukcije. 

Ad ≤ Ak+A. 

Jednadžba pokazuje da disparalitet Ad između osi ugradnje implantata i osi bataljka treba biti manji ili jednak zbroju kutova A i Ak nadogradnje. Odabran je manji kut nagiba nadogradnje A od najčešćeg maksimalnog kuta komercijalnih rješenja (30°). Iako bi veći kut nagiba pridonio boljim montažnim karakteristikama, povećanje kuta bi rezultiralo velikim visinama transgingivalnog segmenta, što je oprečno zadanom uvjetu dubine nadogradnje, odnosno potrebi da nadogradnja bude ispod razine gingive. Dodatno, nadogradnja je konstruirana tako da je manja visina transgingivalnog segmenta (H1) visoka svega 0,05mm, dok je veća visina (H2) visoka 1,6mm. Pri tom se osigurala minimalna debljina materijala na najnižem dijelu nadogradnje tako da se transgingivalni segment spustio ispod razine implantata. Konačna konstrukcija prikazana je na slici 4. 

Slika 4: Konstruirana multi-unit nadogradnja

Multi-unit nadogradnja omogućila je montiranje konstrukcije uz prikrivanje ruba nadogradnje, odnosno spuštanjem dosjedne plohe 1 milimetar ispod razine gingive (Slika 5). 

Slika 5: Prikaz dubine multi-unit nadogradnje 

Prilikom dizajniranja prototipa (Slika 6), a kasnije i titanske konstrukcije (Slika 7) za konačni protetski nadomjestak (Slika 8), obratila se pozornost na veličinu međuprostora za cement. Kako se u ovom slučaju radi o kombinaciji cementiranog i vijčanog spoja, potrebno je osigurati da prilikom pritezanja konstrukcije na multi-unit nadogradnju dođe do ostvarivanja pasivnog dosjeda. Zbog toga, povećan je međuprostor za cement. 

Sl. 6: Prototip konačnog nadomjeska 

Sl. 7: Titanska konstrukcija 

Sl. 8: Konačan protetski nadomjestak – titan-kompozitna konstrukcija 

U ovom slučaju, pokazano je kako za multi-unit nadogradnju, kao relativno novi i široko prihvaćeni mehanizam za montiranje protetskih nadomjestaka kako za dentalnu medicinu tako i tehniku, postoji znatan prostor za napredak i daljnja poboljšanja.